Ćutanje je zlato. Ispeci pa reci. Pametniji popušta. Tri put meri, jednom seci… – tako su nas nekako sve redom učili. Pa smo tako i ćutali. Ćuti – da ne čuje zlo. Ćuti – da ne probudiš oca. Ćuti – čuće te komšiluk. Ćuti – nek’ nije gore. Ćuti – to ti je stariji brat. Zar se s majkom tako…
Nikad ne spominjem niti pišem o tom dijelu života. Zametnula sam sjećanja negdje u tamne hodnike podsvijesti. Nemam ni jednu njenu sliku od 2. do 6. mjeseca provedenih u bolnici. Negdje sam čuvala zadnju koju nisam izbrisala. Badnja noć, ona i ja pored bora zagrljene u hodniku bolnice čekamo Božić. Mrak, tišina i bor koji svijetli. Ledena ljepota i nesrazmjer…
A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovek, i on nije ono što bi htio biti, već…
Svaki čovek mora da ima neko mesto kome se vraća. Mesto koje zove starom kućom. Onom u kojoj odavno niko ne živi i koja čak nužno i ne mora biti njegova. Ali je na mestu koje zove svojim. Najsvojijim. I to mesto mora biti dovoljno daleko da se do njega putuje. I put mora biti taman toliki da se oćuti,…
I kad ništa nije dobro, sve je dobro Sve je dobro dok se vraća Evo se vratilo Lito Dugo toplo ljeto počinje Sve su škole prazne ostale Ne đođe ono kad na dnevniku kažu da je došlo Dođe kad osjetiš da je tu Kad miriše, kad ga čuješ, kad ga vidiš Ta slika puna je piksela, motiva šta lito čine…
